Materijale od čistog titana i legure titana karakterizira biokompatibilnost, visoka otpornost na kemikalije i visoka specifična čvrstoća. Raspon primjena ovih materijala vrlo je širok, posebice u zrakoplovstvu i motosportu, u industriji satova, sportske opreme i nakita, u prehrambenoj industriji, u kemijskom inženjerstvu i medicinskoj tehnologiji.
Materijali od čistog titana i legure titana karakteriziraju biokompatibilnost, visoka otpornost na kemikalije i visoka specifična čvrstoća (omjer čvrstoća/gustoća).
Nelegirani titan se uglavnom koristi u aplikacijama gdje je potrebna visoka otpornost na koroziju, npr. medicinska tehnologija, industrija satova i kemijsko inženjerstvo. Svojstva nelegiranog titana u velikoj su mjeri određena međuprostorno otopljenim elementima u tragovima. Vodik je vrlo krt i mora se strogo ograničiti. Kisik, dušik i željezo koriste se posebno za postizanje određenih vrijednosti čvrstoće u standardnim materijalima.
U legurama titana, aluminiju, vanadiju i kositru, molibden, cirkonij, niobij i krom uglavnom se koriste kao legirajući elementi za povećanje čvrstoće. Najčešća legura je Ti6Al4V. Legure titana prvenstveno se koriste u zrakoplovnoj industriji, ali se također koriste u proizvodnji palica za golf, kirurških implantata i medicinskih uređaja, šatlova za strojeve za tkanje te u dijelovima brodova i jahti zbog svoje otpornosti na slanu vodu. U strojarstvu i inženjerstvu opreme titanove legure koriste se u proizvodnji komponenti koje su izložene velikim dinamičkim opterećenjima do temperatura od oko 400°C i više.
Različite kombinacije legirajućih elemenata dovode do stvaranja različitih mikrostruktura i, uz odgovarajuću toplinsku obradu, do različitih učinaka na čvrstoću, žilavost, otpornost na visoke temperature, otpornost na puzanje i obradna svojstva. Za niskotemperaturne primjene koriste se legure s niskim sadržajem intersticijski otopljenih stranih atoma (H, O, N i C), takozvani ELI (extra low interstitial) stupnjevi.