Većina legura na bazi kobalta sadrži krom. Legirajući elementi kao što su volfram, molibden, nikal, željezo, aluminij i ugljik pružaju širok raspon svojstava, npr. visoka tvrdoća i otpornost na habanje te visokotemperaturna korozija. Područja primjene prvenstveno su u kemijskoj industriji, energetskoj tehnologiji, zrakoplovnoj i medicinskoj tehnologiji.
Osnovna kombinacija legura većine legura je kobalt-krom, pri čemu krom djeluje kao element za ojačanje. Dodavanje volframa i/ili molibdena može pojačati ovaj učinak. Drugi uobičajeni legirajući element je nikal. Svojstva materijala uvelike ovise o drugim legirajućim elementima kao što su volfram, željezo, aluminij i ugljik, kao i o načinu proizvodnje. Legure na kobazi obično se proizvode kao razredi za pretapanje.
Zbog svoje visoke točke taljenja i dobre otpornosti na koroziju na visokim temperaturama, legure na bazi kobalta često se koriste kao visokotemperaturni materijali. Osim toga, legure na bazi kobalta imaju visoku tvrdoću, visoku otpornost na habanje, a time i dobru otpornost na erozijsku koroziju. Međutim, ove legure imaju nešto nižu čvrstoću na puzanje i nižu otpornost na puzanje od legura na bazi nikla.
Legure na bazi kobalta uglavnom se koriste u kemijskoj industriji, u energetskoj tehnologiji, kao i u zrakoplovnoj i medicinskoj tehnologiji. Primjeri primjene legura na bazi kobalta su vodeće lopatice u turbinama, zaštitni premazi otporni na habanje, unutarnji dijelovi u spalionicama otpada ili industrijskim pećima, kao i obloge komora za izgaranje plinskih turbina i medicinskih implantata uključujući zubne implantate.
Legure na bazi kobalta obično se dijele u tri kategorije:
– Legure s visokim udjelom ugljika, koje se nazivaju i steliti (C od 0,5 do 3%) za najveće naprezanje habanja, po mogućnosti legirane s Cr (približno 27 -33%) i W (do približno 18%) i Mo, a samim tim i značajan udio eutektičkih karbida čija veličina i raspodjela uvelike ovise o sastavu, o uvjetima skrućivanja. Ove legure se uglavnom koriste kao PM proizvodi i u lijevanom obliku. Samo nekoliko uobičajenih legura može se oblikovati vruće.
– Legure s nižim udjelom C za primjene na visokim temperaturama, uglavnom s W ili Ta, umjerenim dodacima Ni i Cr i povremeno dodacima rijetkih zemnih metala (npr. lantan, itrij) kao i Al, Ti, Nb za starenje. Ove legure nemaju veliku tehničku važnost kao superlegure na bazi Ni, ali igraju ulogu zbog izvrsne otpornosti na koroziju, posebno protiv korozije vrućim plinom čak i u okruženjima koja sadrže S.
Ove legure se mogu oblikovati i mogu se proizvoditi u svim uobičajenim oblicima proizvoda, ali po mogućnosti kao listovi i ploče.
Legure s niskim udjelom C za primjenu u mokrim, korozivnim uvjetima i istodobno većem habanju, prvenstveno legirane s Cr, Ni i Mo, manje s W. Nizak sadržaj C smanjuje tendenciju taloženja intergranularnih graničnih karbida zrna i doprinosi izvrsnoj otpornosti ovih legura na lokalne korozijske učinke, npr. koroziju udubljenja i pukotina te intergranularnu koroziju. Iz tog razloga, takve legure na bazi Co-Cr-Mo, Co-Cr-W-Ni i Co-Ni-Cr-Mo preferiraju se za različite medicinske implantate i različite medicinske metalne strukture.